OBRAĆANJE PREDSJEDAVAJUĆEG VM BIH PRED VIJEĆEM SIGURNOSTI UN-a

Govori ( 16.05.2007 )
OBRAĆANJE PREDSJEDAVAJUĆEG VM BIH PRED VIJEĆEM SIGURNOSTI UN-a

Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine dr. Nikola Špirić obratio se u srijedu, 16. maja, pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija. Obraćanje prenosimo u cjelini:

Ekselencije,
Gospodine Visoki predstavniče,
Dame i gospodo,


Dozvolite mi da Vas na samom početku srdačno pozdravim i izrazim čast i zadovoljstvo što mi je, kao predsjedavajućem Savjeta ministara BiH, po prvi put pružena prilika da se obratim ovom uvaženom skupu.

U januaru ove godine sam se obratio Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, i uz mnogo entuzijazma i želje za suštinskim promjenama u svim oblastima, izložio program za naredne četiri godine. Rezime tog programa se svodi na sljedeće: opšta mobilizacija pozitivnih snaga u našoj zemlji i potrebu da svugdje tražimo i nalazimo kompromis i zajednički interes. Na samom početku mandata sam jasno rekao da ću ja između inertnosti i akcije uvijek izabrati ovo drugo jer samo tako možemo dalje.

Shvatajući važnost istorijskog trenutka u kojem se nalazimo kao i izazove koji stoje ispred Bosne i Hercegovine, ja sam kao najvažnije programske ciljeve svog kabineta naveo sljedeće: reforma policije, nastavak reforme odbrane kako bismo uz članstvo u PfP dobili i puno članstvo u NATO-u, nastavak rada na reformi ustava, ekonomske reforme kao i intenziviranje saradnje sa Haškim tribunalom. Tokom svog mandata biću u potpunosti posvećen reformskom procesu i zato vas želim ukratko obavijestiti o napretku koji smo do sada postigli, kao i poteškoćama sa kojima smo se susreli.

Kada je u pitanju reforma policije, u prethodnom periodu smo vodili intenzivne pregovore ali nismo uspjeli postići sporazum. Na moju veliku žalost, bilo je političkih opcija koje su ignorisale napore i spremnost na kompromis druge strane, ostali su dosljedni svoje maksimalističe politike i uz nesretnu devizu „uzmi ili ostavi“ izgubljen je dogovor koji nas je vodio ravno ka parafiranju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Ne mogu a da se ne čudim pomanjkanju državničke odgovornosti predstavnika tih političkih opcija i nedostatku razumjevanja da su reforme stvar procesa a ne trenutka.

Pitanje je kako dalje, i kako doći do prijeko potrebnog dogovora. Odgovor je samo jedan a to je stalni dijalog između demokratski izabranih političkih predstavnika. U državi kakva je moja dijalog mora biti trajna kategorija. Upravo iz tog razloga, ja koristim svaku priliku da naglasim da jedina stvar koja nikada ne smije stati u BiH jeste dijalog. Na žalost, mi u Bosni i Hercegovini jako dobro znamo šta se desi kada dijalog stane i kakvu surovu cijenu smo platili u proteklom ratu. Osnovni problem u BiH trenutno je što političkog dijaloga nema koliko je potrebno, i što on traje samo dok i kada ga iniciraju predstavnici međunarodne zajednice.

U vezi sa ustavnom reformom ću iskoristiti i ovu priliku da ponovim moje opredjeljenje i odlučnost da se to pitanje rješava. Na žalost, to pitanje je prouzrokovalo jako mnogo podjela u proteklom periodu. Na nesreću građana BiH, neki su ga čak vješto upotrijebili u predizborne svrhe, i pod izgovorom lažne brige i ljubavi prema Bosni i Hercegovni zaustavili dalji razvoj državnih institucija. Vrijeme je da to ostavimo iza nas, da se okrenemo razgovorima uz maksimalno uvažavanje, razumijevanje i spremnost na kompromis. Ne želim i neću prihvatiti činjenicu da ćemo svi mi razumni, zajedno sa predstavnicima međunarodne zajednice, koja se toliko angažovala na ovom pitanju, morati kapitulirati pred onima koji kompromisom smatraju potpunu kapitulaciju ideje svog političkog neistomišljenika. To nije napredak, to je stajanje, a moja zemlja ne smije da „stoji“, ona mora biti u stalnom kretanju na putu ka evroatlantskim integracijama.

Bez obzira na gore navedeno ne želim da zvučim potpuno pesimistično. Ja sam po prirodi optimista jer na ovom mjestu na kojem jesam drugačije se ne smijem i ne mogu ponašati. Bosna i Hercegovina je ipak napravila dosta u proteklom periodu. Kao što znate, primljeni smo u program Partnerstvo za mir. To smo shvatili kao nagradu za sve ono što smo uradili u reformi odbrane.

Uspješno smo završili tehničke pregovore za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji. Zato sa ponosom naglašavam da smo prevazišli tzv. „dejtonsku“ i zakoračili u „briselsku“ eru. Iz tog razloga sam prije par dana svim ministarstvima proslijedio spisak zakona koji proizilaze iz Evropskog partnerstva i tražio od njih da urgentno počnu raditi na tom pitanju i da me mjesečno izvještavaju o ostvarenom napretku. Svjestan sam da je moglo i više i da smo na putu ka konačnom cilju naišli na više različitih problema uglavnom političke prirode. Na samom početku svog mandata sam apelovao na pojačanu dozu državnog patriotizma ali se bojim da neki, namjerno ili slučajno, uporno ignorišu moje apele. Takođe stalno i uporno naglašavam važnost izgradnje povjerenja unutar BiH. Moram jasno reći da je izgradnja izgubljenog povjerenja rješenje mnogih problema unutar moje države, i reforma svih reformi. Bojim sa ako zakažemo na tom polju da će i svi ostali napori koje činimo ostati bez značajnog efekta, a do sada sprovedene reforme se pokazati neuspješnim.

Kada je u pitanju saradnja sa Haškim tribunalom, želim da ovom prilikom jasno istaknem da je moj stav jasan, a to je da je neophodno ostvariti punu saradnju sa Haškim tribunalom i jednom zauvijek skinuti taj teret. U tom smislu sam zatražio bolju koordinaciju svih organa i agencija koje se bave tim pitanjem kako bismo kroz njihovu saradnju došli do pravih rezultata. U prošlosti smo imali dosta optuživanja unutar države o tome ko sarađuje a ko ne sarađuje, a ja lično mislim da je mnogo važnije optuživanja ostaviti po strani i ne trošiti energiju na to nego ostvariti konkretne rezultate.

Dozvolićete mi da se osvrnem i na ulogu međunarodne zajednice u BiH. U tom smislu želim prije svega da iskreno zahvalim Visokom predstavniku na svemu što je uradio za Bosnu i Hercegovinu i na jednoj novoj političkoj filozofiji koju je ustoličio tokom svog mandata. Hvala mu što je svojom mudrošću, strpljenjem i diplomatskim iskustvom poslao jasnu poruku domaćim liderima da «više voli gram domaćeg kompromisa nego tonu bonskih ovlaštenja». Takva politika nas prisiljava da zajednički radimo i stalno tražimo kompromisna rješenja. Neki to još nisu pravilno shvatili, jer uporno očekuju profil visokog predstavnika koji bi nametanjem rješenja pokrio njihovu imobilnost i neodgovornost.

Ovom prilikom želim da se Visokom predstavniku i ovom uvaženom skupu zahvalim na posredovanju prilikom rješavanja pitanja decertificiranih policajaca. Iskreno Vam hvala jer je to pitanje jako dugo opterećivalo javnost i političku scenu BiH.

Svjestan sam da ovo nije idealno rješenje ali sam isto tako svjestan da se više nije moglo dobiti.

Gospodine predsjedniče, ekselencije, dame i gospodo, međunarodna zajednica je uradila jako mnogo u Bosni i Hercegovini. Međutim, kao što kažu u mojoj državi „ko radi taj i griješi“ . Bojim se da je međunarodna zajednica stvorila preveliku dozu zavisnosti kod domaćih političara, a to nije dobro. Domaći političari treba da preuzmu odgovornost za budućnost svoje zemlje, oni to mogu i to im treba dopustiti.

Ono što ja, dame i gospodo, ne mogu da prihvatim jeste ocjena da u Bosni i Hercegovini imamo idealnu međunarodnu zajednicu i loše i neodgovorne domaće političare. Takođe moram da primijetim da je Bosna i Hercegovina država u kojoj su svi projekti međunarodne zajednice ocjenjeni kao uspješni, a generalna ocjena te iste međunarodne zajednice je da Bosna i Hercegovina nije napravila dovoljno progresa i da ne može dalje. Mislim da je BiH država u kojoj nema ni apsolutnih krivaca ni apsolutno nevinih i da svi treba da ponesu svoj dio odgovornosti za zastoje i neuspjehe. U vremenu ispred nas moramo napraviti zajednički iskorak.

Mislim da ste upoznati sa situacijom koja je u BiH nastupila poslije presude Međunarodnog suda pravde a tiče sa zahtijeva za posebnim statusom Srebrenice. Moj stav je jasan: Srebrenici treba posebna pažnja, a ne poseban status. Nisam siguran da zemlja koja i sama ima poseban status može sebi priuštiti da i dijelovi njene teritorije imaju poseban status bez ozbiljnih posljedica.

Na kraju mi dopustite da istaknem da napredak u BiH leži u dogovoru njenih naroda, jer samo zdrav dijalog, nenametan sa strane, može obezbijediti prosperitetnu budućnost. Uvijek smo bili zahvalni na pomoći i naporima međunarodne zajednice, ali konačnu riječ o uređenju zemlje moraju dati naši izabrani predstavnici. Mi smo sigurni da će i novom Visokom predstavniku to biti glavna ideja vodilja, kao i dr Šilingu, kojem se još jednom zahvaljujem na svemu.
Hvala na pažnji