Govori
Zvizdić: Priznanje istine je preduvjet svih procesa pomirenja i napretka u regiji
11.07.2018
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine
Uvažene ekselencije, poštovani lordovi,
cijenjeni gosti, dragi prijatelji,
hvala vam na pozivu i izuzetnoj prilici da govorim o genocidu u Srebrenici, o najstrašnijem zločinu u historiji BiH, koji i poslije dvadeset i tri godine izaziva neizmjernu tugu i još uvijek traži odgovor na pitanje: kako je bilo moguće da se u srcu Evrope, i pred očima čitavog civiliziranog svijeta, mogao dopustiti i dogoditi najveći zločin, masakr i genocid poslije Drugog svjetskog rata.
Srebrenica je bila poraz ljudskosti i civilizacijskih vrijednosti i očigledan izraz licemjerstva moćnih koji su mogli, a nisu zaustavili zločinačko ubijanje nedužnih civila. Zbog toga za nas u Bosni i Hercegovini Srebrenica ostaje najveći simbol stradanja Bošnjaka, simbol koji će nas uvijek podsjećati na zločin i genocid.
Ko je kriv za Srebrenicu i može li se masakr u Srebrenici oprostiti?
Arne Johan Vetlesen je rekao da: “Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo zločinca”.
Ipak, mi vjerujemo da je tolerancija najveći stepen moći i da je oprost moguć, ali samo onda kada oni koji su ubili više od 8.000 nevinih žrtava javno priznaju istinu, jer se jedino istinom, priznanjem zločina i prihvatanjem odgovornosti za počinjeni zločin može otvoriti put istinske saradnje i međusobnog razumijevanja.
Jer, majke moraju znati ko je ubio njihove sinove. Poslije tog užasnog zločina više od 5.000 djece je ostalo bez svojih očeva. Djeca moraju znati ko je ubio njihove očeve. Zločinci koji su to uradili imaju imena. Zločinci, a ne narod iz kojeg dolaze, moraju odgovarati. To je jedina pravda.
Zbog toga, Srebrenicu nećemo, ne možemo i ne smijemo zaboraviti, jer smo u dugoj historiji Bosne i Hercegovine već bili svjedoci da je zaborav najbolji povod da se zločin ponovi.
Nažalost, zločin se ponovio svaki put kada je civilizirani svijet rekao: „Nikada više!“, a onda takvo obećanje zaboravio i iznevjerio.
Znamo šta se prije 75 godina dogodilo u Buchenwaldu, Mauthausenu, Auschwitzu...
I sjećamo se da je rečeno: NIKADA VIŠE.
I onda se u Srebrenici, kao zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, dogodio najveći genocid u Evropi poslije II svjetskog rata – zločin koji je zamračio civilizacijske tekovine i izbrisao pojam humanosti. Zašto? Zbog čega su za samo 5 dana ubijena 8.372 nedužna civila?
Gdje je tada, toga strašnog jula 1995. godine, pogriješio civilizirani i dobro obaviješteni svijet?
Zašto Ujedinjeni narodi nisu spriječili genocid i zašto je dopušteno da Srebrenica, umjesto zaštićene zone, postane mjesto najvećeg masakra na tlu Evrope?
Majke Srebrenice i svi humani ljudi još uvijek traže odgovore na ova pitanja, traže istinu, pravdu i kažnjavanje zločinaca, kako bi onda, kada pronađu i ukopaju svoje najmilije, mogle naći malu dozu smiraja.
Evropa je opet kazala da NIKADA VIŠE neće dozvoliti genocid na njenom tlu.
I mi u Bosni i Hercegovini kažemo da nikada više nećemo dozvoliti da se genocid ponovi na tlu naše domovine. Zbog toga pozivamo sve kojima mir, suživot i prosperitet predstavljaju habitus ponašanja i političkog i društvenog djelovanja, da im Srebrenica bude trajna opomena i svjedočanstvo šta se dogodi kada zašute oni koji su odgovorni, dopuste zlu i barbarizmu da pobijede dobro i civilizaciju.
Jer, kako je to rekao Martin Luther King: ”Na kraju se nećemo sjećati riječi naših neprijatelja nego šutnje naših prijatelja”.
Srebrenica je naša trajna bol, bol koja traži da se o njoj piše i govori, bol majke koja je ostala sama, bol grada koji je ostao bez svojih stanovnika, bol države čiji su nevini građani mučno ubijeni.
Zbog toga je potrebno pisati i govoriti o Srebrenici, jer u svakom negiranju ili prikrivanju istine leži klica buduće mržnje i zločina. Bez suočavanja s prošlošću nije moguće graditi budućnost.
Poštovani prijatelji,
Vi ste bili prvi koji ste održali komemoraciju povodom genocida u Srebrenici i prvi koji ste proglasili Dan sjećanja na Srebrenicu.
Ponosan sam što je u proteklih pet godina u UK održan najveći broj komemoracija i događaja koji obilježavaju godišnjicu genocida u Srebrenici izvan Bosne i Hercegovine. Jasan stav britanske vlade da genocid nikada ne smije biti zaboravljen, i da svijet treba budno paziti i spriječiti slične tragedije u budućnosti, jeste nešto što izuzetno cijenimo.
Mi cijenimo podršku UK, čija je vlada dala značajan doprinos izgradnji Memorijalnog centra u Potočarima, i radu Međunarodne komisije za nestale osobe, pružila aktivnu pomoć povratnicima u Srebrenicu učešćem u obnovi i izgradnji infrastrukture, i osnovala domaću dobrotvornu organizaciju «Remembering Srebrenica». Ja podržavam plan te organizacije da uspostavi prvi Međunarodni memorijalni obrazovni centar u UK, i pozivam vas da podržite njihova nastojanja usmjerena na prikupljanje sredstava.
Ističem hvale vrijedne napore predstavnika zajednice «Remembering Srebrenica», čiji je istrajan i posvećen rad širom zemlje u vidu organiziranja dešavanja koja utječu na jačanje svijesti i odavanje počasti žrtvama Srebrenice, istinski inspirativan. Činjenica da je od 2013. godine održano više od 5.500 memorijalnih aktivnosti, gdje je 75.000 mladih slušalo o posljedicama predrasuda i zla, svjedoči o ogromnim rezultatima koje su ostvarili.
Vjerujte da vam to Bosna i Hercegovina nikada neće zaboraviti i da ćete u našoj historiji i, što je još važnije u našim srcima, ostati trajno upisani kao naši iskreni prijatelji.
Poštovane ekselencije i dragi prijatelji,
želim na kraju kazati da smo u Bosni i Hercegovini potpuno opredijeljeni da gradimo demokratsko i slobodno društvo, u duhu tolerancije, međusobnog razumijevanja i poštivanja ljudskih prava.
Ogromna većina naših građana želi mir, stabilnost i prosperitet, te sigurnu budućnost za sebe i generacije koje dolaze.
Bosna i Hercegovina je postigla veliki napredak nakon završetka rata.
Gledajući u budućnost, Bosna i Hercegovina želi postati članica EU, i mi smo zahvalni Vladi UK za podršku koju pruža u svojim nastojanjima da ispuni tu ambiciju.
Stoga, večeras kada odajemo počast žrtvama Srebrenice, još jednom želimo ponoviti svoju odlučnost da nikad ne zaboravimo ono što je sudija Međunarodnog krivičnog tribunala Fouad Riad opisao kao «istinske scene iz pakla, ispisane na najmračnijim stranama ljudske povijesti».
Moja je poruka jasna: priznanje istine o tragičnim dešavanjima sa kraja 20. stoljeća je preduvjet svih procesa pomirenja i napretka u regiji Zapadnog Balkana.
Naši susjedi i cijeli svijet moraju čuti ovu poruku i shvatiti je bez ikakvog dvojenja. Laži i neznanje su mogući izvori novog nasilja i konflikta. Svi moramo skupiti hrabrost i suočiti se sa greškama počinjenim u prošlosti kako bismo izgradili bolju budućnost.
Mi to u BiH istinski želimo, a Evropa, i posebno NATO mogu nam to i osigurati.
Hvala. (kraj)














