Govor predsjedavajućeg VM u ostavci Nikole Špirića u Vijeću sigurnosti UN-a

 Govori ( 15.11.2007 )
Govor predsjedavajućeg VM u ostavci Nikole Špirića u Vijeću sigurnosti UN-a

Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u ostavci dr. Nikola Špirić govorio je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija u Njujorku o oktuelnoj političkoj situaciji u BiH . -Prvih dana ove 2007. godine, vjerujući da je entuzijazam osnova svakog napretka, preuzeo sam, sa puno nade i odlučnosti, upravljanje Savjetom ministara Bosne i Hercegovine sa jednim od glavnih zadataka da za vrijeme mog mandata cijela zemlja, poslije sporog napretka, načini odlučan iskorak u najvažnijim oblastima života. Tada sam vjerovao, a i danas naravno vjerujem, da samo okupljanje oko zajedničkih interesa, kao i stalni dijalog zasnovan na potpunom poštovanju drugih, a naročito onih koji moji misle drugačije, može izdići ovaj svijet u visine za koje do juče nismo bili dovoljno zreli- rekao je, između ostalog, predsjedavajući Špirić u govoru koji je objavljen u cjelosti.

Gospodine predsjedniče,
Ekselencije,
Gospodine Visoki predstavniče,
Dame i gospodo,


Prvih dana ove 2007. godine, vjerujući da je entuzijazam osnova svakog napretka, preuzeo sam, sa puno nade i odlučnosti, upravljanje Savjetom ministara Bosne i Hercegovine sa jednim od glavnih zadataka da za vrijeme mog mandata cijela zemlja, poslije sporog napretka, načini odlučan iskorak u najvažnijim oblastima života.

Tada sam vjerovao, a i danas naravno vjerujem, da samo okupljanje oko zajedničkih interesa, kao i stalni dijalog zasnovan na potpunom poštovanju drugih, a naročito onih koji moji misle drugačije, može izdići ovaj svijet u visine za koje do juče nismo bili dovoljno zreli.

Na žalost, politička dešavanja nisu bili saveznici takvog opredjeljenja i entuzijazma. Bez obzira na to, svih prethodnih mjeseci sam se trudio da uradim sve što se moglo uraditi i koliko je to moguće ubrzam put Bosne i Hercegovine ja evro-atlantskim integracijama.

Iako neki nisu shvatali uslove pod kojima je radio ovaj Savjet ministara. Od 9. februara do danas održali smo 26 sjednica na kojima je, ovo želim posebno da naglasim, utvrđeno 38 nacrta i prijedloga zakona. Usvojili smo neke od važnih zakona pa bih ovdje kao primjer istakao: prijedlog Zakona o srednjem stručnom obrazovanju i obuci; nacrt Zakona o sportu; prijedlog Zakona o poljoprivredi, prehrambenom i ruralnom razvoju; prijedlog zakona o vinu, rakiji i drugim proizvodima od grožđa i vina.

Osim toga, uspjeli smo održati makroekonomsku stabilnost i projektovanu stopu ekonomskog rasta, ostvarili budžetski suficit, obezbjedili rast deviznih rezervi, potpisali smo Sporazum o olakšanju viznog režima sa Evropskom unijom,obezbjedili da Sarajevo bude sjedište Savjeta za regionalnu saradnju, potpisali sporazum sa nevladinim sektorom kojim smo intenzivirali učešće civilnog društva u javnom životu, potpisalo smo Sporazum o sigurnosti informacija sa NATO-om, nadomak smo rješenja pitanja vojne imovine, reformu javne uprave smo pokrenuli sa mrtve tačke, ostvarili smo značajan napredak u saradnji sa Haškim tribunalom. Vlada Republike Srpske i ostale institucije su posvetili dužnu pažnju obnovi Srebrenice što predstavlja bitan preduslov za siguran i održiv povratak izbjeglih i raseljenih lica. Savjet ministara BiH je u tom projektu dao svoj puni doprinos.

Činjenica je da se moglo i trebalo uraditi više ali je i pitanje da li je to bilo moguće u situaciji kada se krenulo u reforme koje nisu za svoju osnovu imale postojeća ustavna rješenja. Sav rad Savjeta ministara je ostao u sjeni neuspjeha reforme policije a ja bih se usudio reći da je reforma policije bila osuđena na neuspjeh od samog početka jer sam mišljenja da je logičan slijed trebala biti prvo reforma ustava pa tek potom reforma policije.

Osim toga hronični problem u BiH jeste nedostatak volje za pozitivnom promocijom. Ponekad se čini da i medijima i javnosti mnogo više odgovara da eksploatišu negativne stvari i mišljenja sam da svi zajedno moramo uraditi mnogo na tom planu. Bojim se da su mnogi ostali gluvi na moje apele u vezi sa pojačanom dozom patriotizma.

Gospodine predsjedniče

U svih prethodnih devet mjeseci sam se trudio da i domaćim i stranim predstavnicima ukažem na značaj dijaloga u zemlji poput Bosne i Hercegovine. Uporno sam ponavljao da je nedostatak dijaloga krucijalni problem i da je to najvažnija reforma koja se još uvijek nije desila a koja je prijeko potrebna.

Nekada je toliko malo potrebno za kompromis. Znamo da kompletna Evropska unija počiva upravo na kompromisu i spremnosti na dijalog i zato upravo od njihovih predstavnika očekujem da nam pokažu kako kompromis u stvari podrazumijeva volju i spremnost obje strane a ne uporno traženje od slabijeg da bezuslovno prihvati stavove jačeg.

Za zemlju poput moje jedini lijek jeste dijalog i to ne bilateralni dijalog na liniji međunarodna zajednica-politički lideri nego unutrašnji dijalog između izabranih predstavnika vlasti.

Upravo iz tog razloga sam već mjesecima ukazivao gdje je problem i pozivao sve relevantne faktore da razgovaraju.

Podsjetiću vas da sam upravo ja u svim obraćanjima međunarodnoj zajednici stalno govorio: “ne razgovarajte umjesto nas nego nas tjerajte da razgovaramo, ne radite umjesto nas nego nas tjerajte da radimo“.

Plašim se da nije proizveden međusobni dijalog između predstavnika različitih naroda unutar Bosne i Hercegovine o budućnosti zemlje jer da jeste mi bismo se već odavno uhvatili u koštac sa izazovima koji stoje pred nama.

Ja sam još u februaru na zasijedanju PIC-a ukazao na hronični problem koji rastače Bosnu i Hercegovinu. Radi se o pretjeranoj zavisnosti domaćih političara od međunarodne zajednice. Upozorio sam da bonska ovlaštenja visokog predstavnika nisu saveznici dijaloga praćenog kompromisom, jedine stvari koja nam je ostala i koju moramo njegovati.

Takođe sam upozorio da domaći lideri neće biti motivisani za bilo koju vrstu razgovora a još manje kompromisa ukoliko znaju da će međunarodna zajednica donositi odluke umjesto njih. Nažalost, izgleda da sam bio u pravu.

Osim prijeko potrebnog dijaloga, mojoj zemlji je potrebna i čvrsto izgrađena svijest o obavezi poštivanja važećeg ustava. Kao što sam već više puta rekao, BiH je jedina zemlja gdje je poziv na vanustavno djelovanje nagrađeno. Moramo prestati sa tom praksom.

Postojeći Ustav sigurno nije savršen, ali je jedini koji imamo i moramo ga poštovati sve dok ne bude promjenjen. Plašim se da će situacija izmaći kontroli ukoliko dopustimo da duhovi izađu iz okvira Dejtona i Ustava, a čini mi se da je odluka Visokog predstavnika od 19. oktobra 2007. godine upravo na liniji prećutne promjene Dejtona i Ustava. Na posljednjem zasijedanju PIC-a, Upravni odbor je u svom kominikeu ostavio prostora za izvjesne korekcije te odluke. Molim vas da svi zajedno ohrabrimo i podržimo Visokog predstavnika da te korekcije i učini kako bi se smirile strasti i kako bi se svi mogli posvetiti reformskim izazovima koji stoje ispred BiH. U ovom trenutku je teško procijeniti kako će se stvari u BiH odvijati nakon te odluke.


Gospodine predsjedniče,
Vaše ekselencije,
Dame i gospodo,

Želim ovdje vrlo jasno da ponovim da je za BiH nužno poštivanje Dejtona i Ustava kao i da BiH nema alternative osim evropskog puta i evroatlantskih integracija. Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regionu koja još uvijek nije parafirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom i moramo učiniti sve, i domaći nosioci vlasti i međunarodna zajednica koja nije samo puki posmatrač u BiH nego aktivni sudionik, da se to što prije desi.

Kada je u pitanju situacija u regionu, želim da kažem da je o tim problemima jako teško govoriti jer su oni složeni i kompleksni i zahtijevaju aktivan pristup svih dobronamjernih faktora. Mi u BiH sa dužnom pažnjom pratimo razvoj dogadjaja.

Znam da će Savjet bezbednosti uskoro razmatrati i odluku o produžetku mandata snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Svjestan sam da na vašu odluku ne mogu uticati ali želim da vas ovom prilikom pozovem da donesete odluku o produžetku mandata snagama EUFOR-a. Oni su uradili dosta dobrih stvari u BiH i ja im se, ovom prilikom, na tome zahvaljujem. Osim toga državi poput Bosne i Hercegovine svi stabilizirajući faktori su dobrodošli.


Hvala na pažnji.