Obraćanje predsjedavajućeg Zvizdića u Oslu na obilježavanju 20. godišnjice genocida u Srebrenici

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH dr. Denis Zvizdić prisustvovao je u Oslu, zajedno sa predsjednicom Vlade Kraljevine Norveške Ernom Solberg, koncertu klasične muzike koji je Savez udruženja građana BiH u Norveškoj organizovao u povodu obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici. Obraćanje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH prenosimo u cjelosti: 

Poštovana premijerko Solberg,

 

Uvažene Ekselencije,

 

poštovani Bosanci i Hercegovci koji živite u Norveškoj,

 

cijenjeni uzvanici, dragi prijatelji,

 

danas ću govoriti o dvije, za nas u Bosni i Hercegovini, sudbinski važne teme: prva je Srebrenica, ta strašna rana na tijelu Bosne koja ne zarasta, koja i poslije 20 godina izaziva neizmjernu tugu i još uvijek traži odgovor na pitanje kako je bilo moguće da se u srcu Evrope i pred očima čitavog civiliziranog svijeta mogao dopustiti i dogoditi najveći zločin, masakr i genocid poslije Drugog svjetskog rata, a druga tema je moja domovina, Bosna i Hercegovina, zemlja prelijepih prirodnih bogatstava i srdačnih i vrijednih ljudi, i zemlja koja polahko, ali vrlo  odlučno korača ka članstvu u porodicu evropskih zemalja kojoj geografski i  ekonomski i pripada.

Govoriću o dvije divergentne teme - sa jedne strane o tugi i nepravdi, sa druge strane o nadi, entuzijazmu i stvaralačkoj energiji, dakle, o dvije vječno suprostavljene i isprepletene emotivne krajnosti koje su i u Bosni i Hercegovini, kao i na svakom drugom mjestu u svijetu koje je bilo pogođeno kataklizmičnim ratnim razaranjima,  u stalnoj borbi da postanu dominantan obrazac ponašanja i djelovanja čitavog društva.

Ipak danas, kada obilježavamo 20-tu godišnjicu genocida u Srebrenici, mogu kazati da je u Bosni i Hercegovini, kao višestoljetnoj multikonfesionalnoj zajednici i ovaj put, kao i mnogo puta ranije, pobijedila namjera Bosanaca i Hercegovaca da nastavimo graditi našu zajedničku budućnost, nada utemeljena na vjerovanju da je u osnovi svakoga napretka moralni uspon, a svakoga poraza moralni pad, kao i da je tolerancija najveći stepen moći, a osveta prvi znak slabosti.

Ali, isto tako moram kazati da nećemo a niti možemo zaboraviti Srebrenicu, jer se, vođeni ranijim iskustvom, plašimo da bi se, ako bi je zaboravili, sličan zločin i genocid nad bošnjačkim narodom mogao ponoviti.

Mi u Bosni i Hercegovini smo u našoj dugoj historiji već svjedočili činjenici da je zaborav najbolji povod i osnov da se zločin ponovi a upravo to se dogodilo i svaki put kada je civilizirani svijet rekao nikada više, a onda takvo obećanje zaboravio i iznevjerio.

1937. godine Picasso je naslikao „Guernicu“ kao antiratni simbol i sjećanje na nedužno ubijene civile u nasumičnom bombardovanju malog gradića Guernike. I kazano je da se to više ne smije dogoditi. A onda je 1937. otvoren Buchenwald, pa  Mauthausen, pa Aušvic .....u kojima su ubijeni milioni nedužnih cvila.

I opet je kazano: NIKADA VIŠE.

I onda se dogodila Srebrenica – najveći genocid u Evropi poslije II svjetskog rata – zločin koji je zamračio civilizacijske tekovine i izbrisao pojam humanosti. Zašto? Zbog čega su za samo 5 dana ubijena 8372 nedužna civila u dobi od 12- 80 godina?

Svake minute je u tih 5 najtužnijih dana u historiji Bosne i Hercegovine, u bezumnom pohodu zločinaca, oduziman jedan nedužni ljudski život. Život oca koji je sanjao o lijepoj budućnosti svoje djece i život djece koji bi sada bili 30-godišnjaci i igrali se sa svojom djecom. Gdje je tada, toga strašnog jula 1995. godine, pogriješio civilizirani i dobro obaviješteni svijet?

Majke Srebrenice i svi humani ljudi još uvijek traže odgovore na ova pitanja, traže istinu, pravdu i kažnjavanje zločinaca kako bi onda kada pronađu i ukopaju svoje najmilije mogle, u ispunjenju ovozemaljske pravde, naći malu dozu smiraja.

Evropa je opet kazala da NIKADA VIŠE neće dozvoliti genocid na njenom tlu. Evropski Parlament je 15. januara 2009. godine usvojio rezoluciju kojom se 11. juli proglašava danom sjećanja na Srebrenicu i danom sjećanja na žrtve genocida u cijeloj Evropskoj uniji.

Svi duboko vjerujemo da će se ovaj put takvo obećanje ispuniti i da se više nikada neće ponoviti međunarodne okolnosti ili društveno uređenje koje bi moglo proizvesti neku novu Srebrenicu.

I mi u Bosni i Hercegovini kažemo da nikada više nećemo dozvoliti da se genocid ponovi na tlu naše domovine, i pozivamo sve kojima mir, suživot i prosperitet predstavljaju habitus ponašanja i političkog i društvenog djelovanja, da im Srebrenica bude trajna opomena i svjedočanstvo šta se dogodi kada zaćute oni koji ne kažu ono što bi trebali jasno i glasno kazati i ponavljati i kada se, ostajući pasivan, dopusti zlu i barbarizmu da pobijede dobro i civilizaciju.

Zato ne smijemo i nećemo ćutati, i nećemo i ne možemo kazati da poslije Srebrenice treba prestati pisati poeziju, kako je to poslije Aušvica rekao poznati njemački filozof Teodor Adorno.  Naprotiv, jer trajna patnja, a to je u slučaju Bosne i Hercegovine Srebrenica, ima pravo na svoj izraz, na tumačenje boli svake majke koja je ostala sama, na pijetet grada koji je ostao bez svojih stanovnika, na zahtjev za pravdom države čiji su nevini građani mučno ubijeni.   

Zbog toga je potrebno pisati i govoriti o Srebrenici, ali i o svim holokaustima i genocidima XX stoljeća, baš onako kako to piše i djeluje Arne Johan Vetlesen, kako bi svi shvatili uzroke, ciljeve i razmjere počinjenih genocida kao zločina i zla najvećeg ranga, i, što je najvažnije, kako bi svako od nas, i svi zajedno, radili na njihovoj prevenciji. Jednostavno, moramo pisati i govoriti o Srebrenici, jer bez suočavanja sa prošlošću nije moguće graditi budućnost. 

Srebrenica je planetarni simbol i zbog toga ćemo pisati o Srebrenici i svjedočiti o tom vremenu bezumlja kako se više nikada na tlu moderne Evrope ne bi mogla izroditi zločinačka ideja i misija koja bi za cilj imala ubijanje nedužne djece, muškaraca i staraca. Srebrenica će ostati trajni tumač barbarstva i bezumlja i tužni, najtužniji simbol boli svake majke koja je ostala bez svojih sinova i svakog nevinog djeteta koje je moralo odrastati bez svog oca, svoje braće i sestara, bez svojih najdražih.

Srebrenica je morala i mora biti prekretnica u odnosu Evrope prema Bosni i Hercegovini i u odnosu Evrope i svijeta prema raznim separatističkim i secesionističkim težnjama i događajima na Balkanu koji mogu poremetiti naša nastojanja da kreiramo stanje trajnog mira, prosperiteta i stabilnosti. Mi to u BiH istinski želimo, a Evropa i NATO nam to mogu i osigurati.

Sada vam želim nešto kazati i o drugoj temi sa početka moga govora - o mojoj domovini, Bosni i Hercegovini, iako sam potpuno siguran da su vam moji dragi Bosanci i Hercegovci koji žive u vašoj državi kazali sve ono što je važno i pohvalno, i zbog toga ću ja kazati samo nekoliko činjenica koje su, u ovome momentu, bitne i aktuelne.

Najvažnija od njih jeste da smo snažno pokrenuli i dinamizirali sve procese koji znače ubrzano ispunjavanje uvjeta za pristup EU, odnosno za dobivanje kandidatskog statusa. Prvog juna je stupio na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je otvorio novo poglavlje odnosa između EU i BiH, i već sada možemo kazati da BiH, obzirom na postojanje pozitivne političke volje u Vijeću ministara BiH kojem predsjedavam, kao i u Parlamentu BiH, ima potpuno izvjesnu evropsku perspektivu.

 

Druga bitna stvar su ekonomske reforme koje provodimo u BiH sa namjerom da naše komparativne prednosti stavimo u funkciju našeg ekonomskog razvoja. Želim istaći nekoliko bitnih pokazatelja koji su najbolji prikaz naših napora i najbolja pozivnica investitorima da ulažu u BiH.

BiH je vrlo konkurentna zemlja s obzirom na njen geo-strateški položaj, prirodne resurse, educiranu radnu snagu, razvijen bankarski sektor i stabilan kurs, mogućnost razvoja poduzetništva kroz msp, razvojne mogućnosti i atraktivne projekte u energetici, šumarstvu, drvnoj i metalnoj industriji, vrlo ozbiljne poljoprivredne kapacitete kao i na velike potencijale u sektoru turizma.

Bosna i Hercegovina obuhvata prelijepi prostor od 51.197 km kvadratnih, kao dio od samo 5% prostora čitave planete Zemlje koji ima sve vrste prirodnih bogatstava: rijeka, šuma, planina, pitke vode, mineralnih sirovina. BiH se po hidropotencijalu nalazi na 8. mjestu u Evropi, 50% naše površine je prekriveno šumama sa različitim tipovima drveta najveće kvalitete, a ostalih 50% zauzimaju zdravi pašnjaci i plodne ravnice koji obiluju pitkim vodama i rijekama i predstavljaju izvanredan resurs za proizvodnju organski zdrave hrane.

Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim potencijalom u metalnoj, tekstilnoj i industriji odjeće i obuće. Naši radnici u ovim sektorima imaju potrebne vještine i praktična iskustva što je izuzetno važno za dalji razvoj i činjenicu da će se povećanje konkurentnost zasnivati na znanju i inovacijama u navedenim oblastima.

Posebno želim spomenuti sektor turizma i okoliša. Bosna i Hercegovina ima izvanredan položaj, konfiguraciju terena sličnu svjetskim turističkim destinacijama i pogodnu klimu.  Imamo desetine rijeka, jezera, parkova prirode. BiH ima više od 2300 nacionalnih spomenika materijalne i duhovne kulture koji pripadaju različitim civilizacijama koje su obitavale u Bosni i Hercegovini u njenoj 1000 godina dugoj historiji. Ne postoji niti jedna grana turizma za koju BiH ne posjeduje potrebne predispozicije, ali ono što nam nedostaje su  infrastruktura i prenos savremenih znanja i iskustava.

Olimpijska zastava će se 2017. poslije 31 godine vratiti u glavni grad Bosne i Hercegovine, u olimpijsko Sarajevo u kojem su 1984. održane XIV zimske Olimpijske igre. Te 2017. godine će na bosanskohercegovačkim olimpijskim planinama Bjelašnici, Igmanu i Jahorini biti održan EYOF,  odnosno omladinska olimpijada  uz učešće više od 1500 sportista iz 49 zemalja Evrope i šire regije. Pozivam vas da budete naši partneri u ovome važnom i promotivnom događaju.

Poštovane ekselencije i dragi prijatelji,

 

želim završiti ovaj dio govora o mojoj državi Bosni i Hercegovini sa citatom fra Petra Anđelovića, pripadnika reda Franjevaca koji su prisutni u Bosni od 15. stoljeća, koji je na kraju svoga vrlo sadržajnog života rekao:

„Bosna je važna, jer je prije svega, ili više od svega, oznaka za civilizacijski proces koji se kroz historijske promjene i političke događaje odvijao tokom cijelog jednog milenijuma. Bosna je uvijek bila mjesto susreta naroda, religija i običaja i po tome je bila neobična, zanimljiva i velika, i kao takvoj njoj nema smrti, jer ako bi nestala Bosna, nestao bi primjer kako bi ljudi mogli živjeti zajedno i nadživjeti sve prijetnje nadolazećih vremena.“

Poštovana premijerko Solberg,

Uvažene Ekselencije, dragi prijatelji,

Na kraju moga govora želim se još jednom najiskrenije zahvaliti prijateljskom norveškom narodu i norveškoj državi za sve što ste učinili za BiH i Bosance i Hercegovce onda kada je to bilo najpotrebnije. Vjerujte da vam to Bosna i Hercegovina nikada neće zaboraviti i da ćete u našoj historiji, i što je još važnije u našim srcima, ostati trajno upisani kao naši iskreni prijatelji.

Zbog toga svima onima koji iz prijateljske Norveške dolaze kao turisti, investitori ili jednostavno prijatelji naših Bosanaca i Hercegovaca ja unaprijed želim dobrodošlicu u moju domovinu, u Bosnu i Hercegovinu.

Isto tako, želim zahvaliti i mojim dragim Bosancima i Hercegovcima na vašoj uspješnoj integraciji u norveško društvo. Pokazali ste da dolazite iz zemlje koja zna cijeniti istinsko prijateljstvo i stvarne društvene vrijednosti.

Hvala Vam i ostanite takvi kakvi ste bili do sada: obrazovani, vrijedni i perspektivni. 

I na kraju dragi prijatelji, želim da vam prenesem poruku koja ima trajno značenje: najiskrenije vam hvala za sve i dobrodošli dragi prijatelji u BiH, bilo gdje i bilo kada.(kraj)