Obraćanje predsjedavajućeg VM Adnana Terzića Parlamentarnoj skupštini VE u Strazburu

Govori ( 03.10.2006 )
Obraćanje predsjedavajućeg VM Adnana Terzića Parlamentarnoj skupštini VE u Strazburu

Iskustva koje imamo poslije prijema u Vijeće Evrope govore o nespornom procesu demokratizacije našeg društva. Reforma političkog sistema i uspostavljanje demokratskih struktura i struktura vladavine prava; uspostava istinski nezavisnog sudstva; jačanje javne administracije i državnih institucija; borba protiv korupcije, organizovanog kriminala i krijumčarenja; provođenje izbora u skladu sa evropskim standardima samo su neki elementi tog procesa, stoji u govoru predsjedavajućeg Terzića koji je objavljen u cjelosti.

Poštovani Predsjedniče,
Dame i gospodo,

Zahvaljujem se na ukazanoj prilici da se, na kraju svog četverogodišnjeg mandata, obratim PSVE.

Bosna i Hercegovina je postala 44. članica Vijeća Evrope 24.aprila 2002.god. Na svečanosti prijema, tadašnji predsjednik Parlamentarne skupštine Peter Schieder je rekao « Bosna i Hercegovina je mlada država. Država koja još nosi ožiljke svoje tragične prošlosti, ali i zemlja koja je odlučila da se okrene budućnosti, budućnosti za sve svoje građane, budućnosti u Evropi. … Želimo vidjeti čvrst napredak prema ispunjavanju svih obaveza koje proizlaze iz članstva. To neće uvijek biti lako i možete računati na našu pomoć. Ali glavna odgovornost za izgradnju demokracije i konsolidaciju vladavine prava i zaštitu ljudskih prava leži na vlastima vaše zemlje. « Ove riječi su bila jasna potvrda da nismo prepušteni sami sebi, ali i jasan putokaz u kojem pravcu treba ići naše društvo.

Iskustva koje imamo poslije prijema govore o nespornom procesu demokratizacije našeg društva. Reforma političkog sistema i uspostavljanje demokratskih struktura i struktura vladavine prava; uspostava istinski nezavisnog sudstva; jačanje javne administracije i državnih institucija; borba protiv korupcije, organizovanog kriminala i krijumčarenja; provođenje izbora u skladu sa evropskim standardima samo su neki elementi tog procesa.

Dozvolite mi da se osvrnem na ključna pitanja koje otvara memorandum koji nam je danas ponuđen.
Govoreći, tokom proteklih godina, o budućnosti regiona nakon dvostrukog proširenja, insistirao sam na dva mehanizma čije je funkcioniranje bilo neophodno za pozitivan razvoj situacije u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom regionu – 1. usaglašeno djelovanje Europske unije na polju vanjske i sigurnosne politike; 2. otvaranje realne perspektive za priključivanje BiH i regiona euro-atlantskim integracijama.
Kad smo, zajedno s cijelim regionom, u Solunu 2003. godine, dobili jasnu poruku o tome kakva će biti naša budućnost, ali i budućnost same Europske unije rodila se nada i svijest da proces proširenja neće biti okončan dok se njime ne obuhvati i područje Zapadnog Balkana. Nikad prije, ali ni poslije, Europska unija nije odaslala tako jasnu i snažnu poruku o svojim namjerama i prioritetima.


Od tog trenutka mnogo se toga promijenilo u BiH i cijelom regionu. Akcije koje su preduzete u većini zemalja regiona imale su dramatične razmjere. Jasna ohrabrujuća poruka Soluna polučila je akcije i transformaciju regiona kakve se, u mnogim elementima mogu uporediti samo s transformacijom Centralne i Istočne Europe kakvu je prošlo sada 10 novih članica. Jasno je, međutim, da je naš region bio suočen i sa dodatnim izazovima proisteklim iz ratnih razaranja, pa i dodatnim uvjetima, poput obaveze pune saradnje s Haškim tribunalom.


Korjenite reforme pojedinih sektora, kako pokazuju mnogobrojni primjeri širom Europe, ogromni su izazovi za svaku vladu – zdravstvo, školstvo, korporativno upravljanje, zapošljavanje, pravosuđe, odbrana, policija, poreski sistem.

Reforma svakog od ovih sektora prava je noćna mora za svakog šefa vlade, čak i u atmosferi gdje su reforme dobrodošle i nisu opterećene tenzijama i strahovanjima kakva su nas opterećivala.

Poruka Soluna omogućila je svim zemljama regiona; - a BiH predstavlja najsloženiji primjer -; simultano provođenje reformi u svakom od ovih sektora u jednom četverogodišnjem mandatu. Upravo je kroz jedan takav reformski tretman prošla BiH tokom mandata Vijeća ministara koje vodim. Aktivnosti koje smo preduzeli u BiH, kako sam već rekao, podrazumijevale su paralelno provođenje reformi u nekoliko ključnih sektora i to osiguranjem političkog koncenzusa, a ne međunarodnim pritiskom ili nametanjem od strane Visokog predstavnika.

Postignuća su bila očita – Bosna i Hercegovina uspješno je započela pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

EU, na drugoj strani, može i treba biti ponosna svojim postignućem - tri godine nakon solunskog samita, cijeli region je, iako na različitim nivoima, obuhvaćen procesom europskih integracija, procesom proširivanja mira, stabilnosti, prosperiteta i općeprihvaćenih standarda i izvan njenih trenutnih granica. Ovakav transformativni uspjeh na vanjskopolitičkom planu može ostvariti samo EU zajedno sa VE kroz promoviranje zajedničkih vrijednosti.

Pa, ipak, kolikogod se to činilo nevjerovatnim, izgleda sa ni sama EU iz ovog uspjeh nije izvukla pouke.

Bavljenje sopstvenim reformama i obavezama prema integracijskom procesu nije nam odvratilo pažnju od događanja unutar same EU. Dva „ne“ na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj o Ustavu EU suočila su cijelu Europu s debatom o budućnosti.
Spadam među one političare koji rezultate referenduma u Francuskoj i u Nizozemskoj nisu shvatili tragično. Štaviše, mišljenja sam da ograničena i dobro tempirana doza skepticizma unutar EU može biti vrlo korisna za političke elite u našem regionu. Osobito za onu vrstu političara koji smatraju da je integriranje u EU okvir geografska izvjesnost, te da ne zahtjeva dramatične reformske korake.
Međutim, realna opasnost da kratkoročna taktika pojedinih političara u EU-članicama propagirana pod frazom «apsorpcioni kapacitet» ugrozi pobjednički kurs EU, oslabi njen transformativni uticaj na cijeli region i trajno kompromitira njen najjači vanjskopolitički instrument – proširenje. O kredibilitetu EU na globalnom planu da ne govorimo.
Dame i gospodo,
Jedinstven, dinamičan i kompetitivan europski ekonomski prostor koji uključuje i meki trbuh jugoistoka Europe, stabilan i prosperitetan demokratski sistem država, prostor sigurnosti, pravde i blagostanja na cijelom kontinentu nije samo interes ovog regiona. Europski integracioni proces kao globalni historijski presedan neće moći dobiti prolaznu ocjenu ukoliko ostavi crne rupe na svojoj karti.
Ne treba imati iluzije da je lako održavati pobjednički kurs. To vrijedi i za region i za Europu. Mi sami, u BiH i regionu, svjesni smo kolikom se riziku i kakvim opasnostima izlažemo provodeći reforme u tako mnogobrojnim oblastima – postoji i sasvim realan «reformski apsorpcijski kapacitet» svake države i društva. Šta će se desiti ukoliko pro-reformske snage u zemlji budu nadjačane i nadglasane od onih koji reforme žele zaustaviti? Javnost je uvijek lako okrenuti protiv bolnih reformi, ma koliko neophodne one bile.
Ukoliko želi dijeliti takvu viziju kontinenta, ukoliko želi win-win kombinaciju i za sebe i za region, Europa, kao jedinstvena cjelina, mora prihvatiti odgovornost za svoju historijsku ulogu, a ne izbjegavati je. Svoje aktivnosti treba fokusirati na rješavanje unutarnjih problema, a ne na njihovo ignoriranje, u region izvesti i investirati svoj kredibilitet, pouzdanost i standarde, a ne neizvjesnost i sopstvenu nesigurnost koje su se već jednom, početkom 90-ih multiciplirale na našem području.
Podrška pro-europskim snagama i politika otvorenih vrata samo mogu ojačati pro-europske snage regiona i omogućiti da brže i lakše postignemo zajedničke ciljeve, da brže i lakše proširimo i potvrdimo zajedničke vrijednosti. Ni EU ni region, na ovom historijskom stepenu, ne smiju prihvatiti cijenu alternative ovom procesu. I oko toga ne smije biti kompromisa.
Nigdje, niti u jednoj drugoj zemlji nije pitanje pripadnosti Europi odjekivalo tako jako i tako bolno, kao u BiH, niti je ijedna zemlja na europskom tlu platila takvu cijenu čekajući da se EU uozbilji, a SAD aktivira. Kad se to dvoje konačno dogodilo, rat je gotovo momentalno zaustavljen, spriječen novi rat i novo stradanje i stvoreni uvjeti za stabiliziranje stanja i izgradnju normalnih država koje će biti ustrojene i poštovati najviše međunarodne standarde. Nakon samo 11 godina, zahvaljujući europskom partnerstvu moja zemlja, ali i region izgleda sasvim drugačije i ima jasnu perspektivu pripadanja. Ta se perspektiva ne smije magliti.

Aktivne uloge EU i VE u našem regionu nikako nisu i ne smiju biti percipirane kao inkompatibilne. Međutim, još uvijek postoji dosta prostora i za jedne i za druge, i za nas iz regiona kao treće, da pokažemo znatno više. Prisustvo stvara obaveze, a obaveze vrijednosti. Prepoznavanje zajedničkih interesa – stabilnost i prosperitet ovog regiona u duhu trajnih europskih vrijednosti, predstavlja takav zajednički interes na čijem se ostvarivanju mora djelovati, bez obzira na izazove.

VE i EU zajednički su, ne bez problema i zastoja, ali vrlo uspješno, izgradili novu perspektivu Centralne i Istočne Europe nakon pada Berlinskog zida. Nadamo se da će takva perspektiva biti potvrđena i našem regionu. Vidjeli smo da je to moguće, na svima nama je da to pretvorimo u realnost i ovog prostora. (kraj)