Saopštenja
Inicijativa predsjedavajućeg Zvizdića
13.01.2019
“Imajući u vidu ukupnu atmosferu na prostoru Zapadnog Balkana, koja je u posljednje vrijeme obilježena provokacijama, javnim verbaliziranjem opasnih secesionističkih namjera, falsificiranjem historije, negiranjem genocida u Srebrenici i glorificiranjem ratnih zločina(ca), zloslutnim idejama o crtanju novih granica na bazi etničkih principa, tendencioznim i zlonamjernim povezivanjem BiH sa odnosom između Srbije i Kosova, neprihvatljivim carinskim nametima i barijerama suprotno odredbama važećih sporazuma, uzurpacijom imovine, kršenjem međunarodnih konvencija i neprihvatanjem presuda međunarodnih sudova, miješanjem u unutrašnje stvari i sličnim nedobrosusjedskim aktivnostima i porukama, smatram da je vrijeme, i to upravo sada, da se promijene trenutne paradigme ponašanja koje vode u slijepu ulicu, jer ono što najviše treba Zapadnom Balkanu nisu nove hegemonističke politike i podjele, nego pozitivan politički dijalog, mir, međusobna saradnja i napredak.
Na to nas, ako svi želimo da pripadamo porodici evropskih država, a BiH je bezalternativno opredijeljena za evropske integracije, obavezuju i brojni dokumenti koje su prihvatile sve zemlje Zapadnog Balkana.
Smatram potrebnim podsjetiti na neke od njih, poput: Strategije za “kredibilnu
perspektivu proširenja i pojačan angažman EU sa Zapadnim Balkanom”, koju je
usvojila Evropska komisija u februaru 2018. godine, potvrđujući evropsku
budućnost našeg regiona kao geostrateško ulaganje u stabilnu, snažnu i
ujedinjenu Evropu zasnovanu na zajedničkim vrijednostima. Tim dokumentima
pripada i Deklaracija lidera članica EU, potpisana na Samitu u Sofiji u
maju 2018., u kojoj je posebno istaknuto da “EU podržava zemlje ZB u njihovoj
posvećenosti nastavku jačanja dobrih susjedskih odnosa, regionalne stabilnosti
i uzajamne saradnje, te da se to posebno odnosi na pronalaženje efikasnih
rješenja za bilateralne odnose i sporove”, kao i “Zajednička deklaracija za
oblast regionalne saradnje i dobrosusjedskih odnosa”, koja je potpisana u
Londonu, u julu 2018. godine, od strane premijera ne samo zemalja Zapadnog
Balkana, nego i zemalja članica EU, učesnica Berlinskog procesa: Njemačke, UK,
Francuske, Austrije, Italije, Hrvatske, Slovenije i Poljske.
Dakle, u ovim, kao i brojnim drugim dokumentima posvećenim regiji Zapadnog Balkana, posebna pažnja je posvećena jačanju dobrih regionalnih odnosa koji moraju biti bazirani na međusobnom razumijevanju i bezuvjetnom poštivanju suvereniteta, integriteta i međunarodnopravnog subjektiviteta svake od zemalja.
Jasno su naznačeni prioriteti i oblasti zajedničke saradnje, kao i konkretni izazovi s kojima se suočava Zapadni Balkan, sa posebnim fokusom na važnost provođenja potrebnih reformi, te rješavanje svih otvorenih bilateralnih pitanja prije pristupanja EU.
Upravo su
reforme i saradnja na polju politike, ekonomije, sigurnosti, obrazovanja,
nauke, kulture, mladih itd. neke od ključnih odrednica zajedničkog djelovanja
koje smo u našem regionu svi prihvatili, ali očito neki stvarno, a neki,
nažalost, deklarativno kako bi se pred predstavnicima EU i međunarodne
zajednice predstavili kao promotori mira i saradnje.
Ono što je potpuno jasno, i bezbroj puta praktično i institucionalno dokazano,
jeste da BiH u potpunosti poštuje suverenitet i teritorijalni integritet svojih
susjeda, a vjerodostojnost ovakvog stava je pokazana kroz potpisivanje Sporazuma
o granici sa Crnom Gorom i kroz konkretne prijedloge i iskrenu namjeru da se
isti pravni akt ratificira, odnosno ispregovara i potpiše i sa našim drugim
susjedima.
Poznato je da je Ugovor o državnoj granici između BiH i Republike Hrvatske
potpisan 1999. godine i da se, iako nije ratificiran, primjenjuje, dok sa
Republikom Srbijom takav ugovor, još uvijek, nije ispregovaran.
Zato ponovo pozivam Hrvatsku da ratificira potpisani Ugovor o granici sa BiH, a Srbiju da sa Bosnom i Hercegovinom, a u cilju jačanja međusobne saradnje, mira i stabilnosti, u najkraćem roku potpiše međudržavni Ugovor o granici.
Finalizacija ovih bilateralnih pitanja bi imala izuzetnu simboliku međusobnog povjerenja i saradnje, i ujedno predstavljala najkonkretniju potvrdu više puta izrečenih stavova naših komšija o poštivanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Bio bi to istovremeno i najbolji izraz političke zrelosti i društvene odgovornosti svih regionalnih lidera koji su iskreno naklonjeni održivoj i trajnoj stabilnosti na Balkanu.
Jednostavno kazano, to bi bilo trasiranje puta koji bi nas vodio u prosperitetnu budućnost i izgradnju povjerenja i trajnog pomirenja. Sve drugo bi i dalje bacalo “sjenu” na iskrenost izrečenih stavova o međusobnom poštivanju i predstavljalo plodno tlo za daljnje velikodržavne, radikalne i provokativne ideje i aktivnosti.
Podsjećam da je Bosna i Hercegovina, kao višestoljetna historijska činjenica, sa svojom neuništivom kulturološkom isprepletenošću, 22. maja 1992. godine postala članica Ujedinjenih naroda, čime je priznata kao suverena država u postojećim granicama. Ista stvar je i sa susjedima BiH.
Zbog toga bi međusobnim potvrđivanjem međunarodno priznatih granica prestale špekulacije o teritorijalnim pretenzijama, otcjepljenjima, podjelama, etničkim razmjenama teritorija i skrivenim ali, nažalost, još uvijek živim namjerama stvaranja “velikih” država.
Bile bi to poruke
za mir, za budućnost, za nove generacije i njihov prosperitet.
Dakle, ratifikacija, odnosno potpisivanje ugovora o granici između BiH,
Republike Hrvatske i Republike Srbije, u ovome bi momentu bila najefikasnija
poruka koja bi prekinula spiralu tenzija i pokrenula ozdravljujući proces
saradnje, povjerenja i pomirenja, razvoja ukupnog regiona i svake države
pojedinačno.
Jedino kroz iskrenu saradnju, zajednički nastup i ekonomsko i infrastrukturno povezivanje, region Zapadnog Balkana ima šansu da postane privlačan stranim investitorima i siguran i prosperitetan za buduće generacije. Zbog toga je najvažniji zadatak za one koji trenutno vode političke i druge procese da donesu mudre i hrabre odluke, usklađene sa normama međunarodnog prava i poštivanja suvereniteta, i time pokažu želju za izgradnjom povjerenja i međusobne saradnje.
Baš kao što
je to rekao “arhitekta ujedinjene Evrope”, R. Schumann: “Evropa se neće
stvoriti odjednom. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo
stvoriti istinsku solidarnost.”
Ratificiranjem Ugovora o granici izmedju BiH i R Hrvatske, i potpisivanjem i ratificiranjem Ugovora o granici izmedju BiH i Srbije, i mi bismo, zajedno sa Crnom Gorom, kao region stvorili temelje istinske solidarnosti i izgradnje zajedništva.
Uradimo to sada, zbog generacija koje će doći poslije nas.”
(kraj)
