Speeches
Obraćanje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH dr. Nikole Špirića na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a
11/23/2009
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine
Prilika je ovo da sa vama podjelim moje viđenje stanja u BiH kao i izazove i dileme koje stoje pred nama.
Od posljednjeg zasjedanja Savjeta bezbjednosti održanog u maju mjesecu, Savjet ministara Bosne i Hercegovine je održao 20 sjednica od kojih 18 redovnih i dvije tematske. Na održanim sjednicama je utvrđeno 38 zakona, niz važnih strategija i akcionih planova.
Apsolutni prioritet, kako moj lični tako i mog kabineta, je bilo ispunjavanje uslova za liberalizaciju viznog režima za građane BiH. Zato vas sa zadovoljstvom mogu informisati da smo zaključno sa prošlom sjednicom ispunili sve uslove iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima koji su bili u nadležnosti Savjeta ministara. Nije to bio jednostavan zadatak jer je bilo potrebno ispuniti 174 zahtjeva ali smo na tom primjeru demonstrirali mogućnost dogovora domaćih aktera. Tako smo u relativno kratkom vremenskom periodu uspjeli utvrditi prijedloge Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, zakona o graničnoj kontroli, zakona o sprečavanju pravca novca, zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom zakonu, zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona, zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, pripremiti i usvojiti niz strategija kao što su: Strategija za borbu protiv organizovanog kriminala, strategija za borbu protiv korupcije i Akcioni plan za provođenje strategije, strategiju reintegracije povratnika; strategiju za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorističkih aktivnosti i pripadajući Akcioni plan za period 2009-2013, dogovorili model razmjene podataka između policijskih tijela,itd.
Takođe smo usvojili i niz sistemskih mjera čime smo omogućili da sve institucije svih nivoa vlasti budu spremne za početak izdavanja biometrijskih pasoša. Do danas je izdato preko 10 000 biometrijskih pasoša a par hiljada zahtjeva je trenutno u obradi.
Ispunjavanjem uslova iz Mape puta je napravljen veliki napredak koji, nažalost, nismo uspjeli dovoljno promovisati ni unutar ni izvan Bosne i Hercegovine. Po ko zna koji put uspjeh u Bosni i Hercegovini je ostao u sjeni nekih drugih manje uspješnih procesa ili pokušaja reformi koji se slučajno ili ne, desili u isto vrijeme. Upravo zato smatram potpuno kontraproduktivnim povezivanje pitanje liberalizacije viznog režima sa bilo kojim drugim procesom unutar BiH. Nebrojeno puta smo od strane Evropske komisije uvjeravani da su uslovi iz Mape puta tehničke a ne političke prirode, stoga želim da vjerujem da će se to pokazati i u praksi i da ćemo na bazi pozitivnog izvještaja biti tretirani kao i susjedne zemlje čijem napretku se iskreno radujem. Izvještaji međunarodnih nevladinih organizacija pokazuju da je BiH u ovom momentu ispunila više uslova nego susjedne zemlje u momentu kada su dobile pozitivnu preporuku Evropske komisije, te zato izražavam uvjerenje da će naš napredak uskoro biti i formalno potvrđen od strane Evropke komisije u vidu pozitivne preporuke.
Osim navedenog, u prethodnom periodu smo utvrdili i u parlamentarnu proceduru uputili 38 prijedloga zakona, od kojih bih izdvojio prijedloge Zakona o protivminskom djelovanju; zakona o slobodnim zonama, zakona o opštoj bezbjednosti proizvoda; zakona o duvanu; zakona o popisu, koji uprkos koncenzusu koji je postignut u okviru Radne grupe za izradu zakona i Savjeta ministara nije dobio podršku u Parlamentarnoj skupštini BiH; zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaduživanju,dugu i garancijama kao i nacrt budžeta za 2010 godinu koji je proslijeđen u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine na razmatranje. Usvojili smo i niz strategija i akcionih planova poput Komunikacione strategije BiH u NATO integracijskom procesu, strategiju razvoja malih i srednjih preduzeća, strategiju i akcioni plan kontrole malog i lakog oružja, itd.
Fiskalni savjet je u periodu od maja do novembra održao četiri sastanaka. Proizvod tih sastanaka je, između ostalog, bio i usaglašeni nacrt budžeta za 2010. godinu koji je na vrijeme upućen u Predsjedništvo BiH u dalju proceduru. Savjet ministara kao i entitetske vlade su u prethodnom periodu bile posvećene ispunjavanju uslova iz Pisma namjere sa MMF-om sa ciljem obezbjedjenja makroekonomske stabilnosti. Misija MMF-a je boravila u Sarajevu prošle sedmice i dala pozitivno mišljenje o do sada ispunjenim uslovima.
Kada su u pitanju uslovi za transformaciju Kancelarije Visokog predstavnika u Kancelariju Specijalnog predstavnika Evropske unije, dozvolite mi da prije svega izrazim uvjerenje da se uslovi 5 plus 2 neće pretvoriti u 5 plus 2 plus jedan što bi, najblaže rečeno, stvari dodatno zakomplikovalo.
S obzirom da sam od strane međunarodnih zvaničnika informisan da će popis imovine koju vrši OHR biti uskoro finaliziran, a s ciljem ubrzanja rješavanja ovog pitanja, ja sam na prošloj sjednici Savjeta ministara predložio dopunu odluke po kojoj bi Komisija za državnu imovinu bila zadužena da u roku od 30 dana dostavi preliminarni spisak imovine koja je potrebna institucijama na nivou BiH za izvršavanje njihovih ustavnih nadležnosti. Nažalost ministri iz reda bošnjačkog naroda nisu bili spremni glasati za takvu odluku, čijom realizacijom bi konačno ispunili uslove za transformaciju Kancelarije Visokog predstavnika.
Dame i gospodo,
Moj cilj danas je da vas realno informišem o onome što je ostvareno u Bosni i Hercegovini. Nemam namjeru da vam ovdje dajem bilo kakve frizirane podatke i da stvaram percepciju da je Bosna i Hercegovina zemlja bez problema i izazova. Uostalom nisam siguran da je ijedna zemlja koja je prolazila evro-atlantskim putem to uspjevala uraditi bez izvjesnih poteškoća i izazova. Istovremeno sam želio da konkretnim i provjerljivim podacima razuvjerim one koji uporno lansiraju tezu da u Bosni i Hercegovini nema nikakvog napretka i da su sve stvari isključivo loše. Prevelika doza pesimizma nije saveznik u postizanju konačnog cilja.
Bez ikakve želje da ulazim u polemiku sa Visokim predstavnikom u vezi sa njegovim izvještajem koji vam je dostavljen, mišljenja sam da taj dokumenat ne ostavlja puno prostora za optimizam. Plašim se da su i međunarodni predstavnici u BiH upali u istu zamku u kojoj se jedan dio lidera nalaze već godinama, a to je traženje krivca a ne rješenja. A ja ću opet ponoviti ono što sam već više puta rekao, u Bosni i Hercegovini nema ni apsolutno krivih ni isključivo nevinih i molim vas da to imate u vidu prilikom razmatranja bilo kakvih izvještaja o Bosni i Hercegovini. Ovaj izvještaj bi za vještog analitičara mogao mnogo više reći o OHR-u i odnosima unutar OHR-a nego o stanju u Bosni i Hercegovini.
Ukoliko izvještaj Visokog predstavnika predstavlja realno stanje stvari na terenu, ja moram otvoreno postaviti pitanje kako je onda BiH uspjela dobiti mjesto nestalne članice Savjeta bezbjednosti. Ja sam mislio da se takva čast ukazuje samo onim zemljama u kojima se desi realan i vidljiv napredak. Dalje se postavlja pitanje kako je moguće da su skoro sve zemlje članice Evropske unije podržale kandidaturu BiH za mjesto nestalne članice Savjeta bezbjednosti a nema spremnosti da se podrži čak ni aplikacija BiH za članstvo u Evropskoj uniji. Isuviše je mnogo nelogičnosti i eksperimentisanja kada je BiH u pitanju, kao i dilema i izazova na koje svi zajedno moramo dati adekvatan odgovor. Jer ukoliko su stvari toliko loše kao što je objašnjeno u Izvještaju visokog predstavnika, opravdano je zapitati se šta smo svi zajedno radili u proteklom periodu. Više puta sam naglasio da međunarodna zajednica nije puki posmatrač neko aktivni učesnik u svim procesima u BiH.
Rekao sam da nemam namjeru da polemišem o izvještaju Visokog predstavnika, ali osjećam i moralnu i profesionalnu obavezu da ukažem na neke pojedinosti iz izvještaja koje ne odslikavaju realno stanje stvari.
Naime, Visoki predstavnik u svom izvještaju na strani 5 kaže da Savjet ministara nije bio u mogućnosti da se sastaje ili donosi odluke tokom većeg dijela ljeta. Kao predsjedavajući Savjeta ministara BiH dužan sam da vas informišem da je u periodu od 01. juna do 30. septembra 2009. godine Savjet ministara BiH održao 10 sjednica na kojima je razmotrena 321 tačka dnevnog reda i utvrđeno 20 prijedloga zakona. Tačno je da Savjet ministara nije zasjedao u avgustu dijelom zbog redovnih godišnjih odmora, a dijelog zbog onog što nije spomenuto u izvještaju Visokog predstavnika, a to je nedolazak ministara iz reda bošnjačkog naroda na jednu od zakazanih sjednica.
Nadalje, koristim priliku da vas informišem da sam u međuvremenu u dalju proceduru uputio Odluku o imenovanju novog ministra bezbjednosti. Učinio sam to, iako i dalje zastupam stav da su imenovanja direktora ključnih državnih agencije podjednako važna kao i imenovanje ministra bezbjednosti. Opredjelio sam se za ovaj korak nadajući se da će strana, koju visoki predstavnik nije imenovao u svom izvještaju, i koja vrši opstrukciju imenovanja direktora agencija, pokazati pojačanu dozu odgovornosti i odblokirati proces. Ne može se zanemariti činjenica da ključnim državnim agencijama, koje disponiraju milijardima evra, upravljaju direktori kojima je mandat već odavno istekao. Mišljenja sam da ne smijemo dopustiti obezvređivanje konkursnih procedura i dalje blokiranje ovog procesa.
U više navrata sam, obraćajući se Savjetu bezbjednosti, naglašavao da Republika Srpska može biti motor razvoja, a ne opasnost po Bosnu i Hercegovinu. Bojim se da se iz izvještaja Visokog predstavnika upravo naziru konture ovog drugog. Nisam u ovom izvještaju mogao da pronađem niti jednu pozitivnu stvar u vezi Republike Srpske i njenih institucija iako je opšte poznato i priznato da je Republika Srpska funkcionalniji i efikasniji dio BiH. Navijački ton u izvještaju u kojem se ocjene o Republici Srpskoj nazivaju opstrukcijama, a ocjene o Federaciji BiH poteškoćama, objektivnog posmatrača ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Plašim se da su saradnici Visokog predstavnika (lokalno osoblje), koji su učestvovovali u izradi ovog izvještaja, pali u zamku površnosti i neprofesionalizma. Navodi i ocjene koje se odnose na premijera Republike Srpske Milorada Dodika upućuju na zaključak da bi on trebalo da sačeka dok ostali u BiH „politički“ odrastu, kao i da sačeka dok njihove zadatke odradi OHR i Visoki predstavnik, što je već proizvelo neviđenu dozu polititičkog parazitizma i prijeti da uništi kredibilitet, ne samo domaćih institucija, nego i institucija međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Dame i gospodo,
Pitanje koje je izuzetno aktuelno ovih dana u Bosni i Hercegovini jeste pitanje reforme Ustava. Prije svega želim da naglasim da se pitanje ustavne reforme ni na koji način ne bi trebalo povezivati sa pitanjem transformacije OHR u EUSR. Naime, nije poznato da je reforma Ustava uslov za zatvaranje OHR, ali zatvaranje OHR-a jeste uslov za novu fazu odnosa BiH i Evropske unije. Tako nam se za sada poručuje iz Brisela, sa čime se ja apsolutno slažem.
Ne negiram potrebu ustavne reforme, ali smatram da način na koji se pristupa tom pitanju mora biti pažljivije dizajniran. Mišljenja sam da se jedino metodom korak po korak može ostvariti željeni cilj. Više puta je istaknuto da su u BiH moguća samo evolutivna, a nikako revolucionarna rješenja kada je u pitanju ustavna reforma. A ja bih još dodao da kada god je bio korišten princip sve ili ništa, Bosna i Hercegovina je završavala sa ništa. Zahvaljujem predstavnicima Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država na uloženom trudu i iskazanom interesu za ustavnu reformu kroz butmirski proces, ali isto tako želim naglasiti da ustavna reforma mora biti plod unutrašnjeg razgovora i kompromisa zasnovanog na Dejtonskom mirovnom sporazuma, a nikako rješenje nametnuto sa strane. Sasvim je jasno da su nametnuta rješenja dugoročno neodrživa i da stvaraju potencijalnu nestabilnost. Smatram da statut grada Mostara najbolje ilustruje tu tvrdnju. Kada je prije izvjesnog vremena jedan od bivših Visokih predstavnika nametnuo statut grada Mostara, smatralo se da je problem riješen. I gdje smo sada? Više od godinu dana nakon lokalnih izbora, grad Mostar nema gradonačelnika, a neizvjesno je kada će ga sa takvim statutom i dobiti.
Ekselencije,
Bosna i Hercegovina je na prekretnici. Za dalje pozitivne korake i napredak potrebno je mnogo manje površnosti i mnogo više iskrenosti kako domaćih aktera tako i međunarodne zajednice. Takođe je potreban novi optimizam do kojeg možemo doći samo kroz unutrašnji dijalog koji će obezbijediti dalje kretanje na evro-atlantskom putu. Vas molim da ohrabrite vlasti BiH da kroz dijalog traže najbolje moguće rješenje, a Visokog predstavnika da bude snažan podsticaj tom dijalogu.(kraj)