Obraćanje predsjedatelja VM Adnana Terzića Vijeću sigurnosti UN

Govori ( 08.11.2006 )
Obraćanje predsjedatelja VM Adnana Terzića Vijeću sigurnosti UN
Obračajući se Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda predsjedatelj Adnan Terzić govorio je o aktivnostima Vijeća ministara BiH u protekle četiri godine, te kako je rekao, o nekim naučenim lekcijama koje smatra značajnim za dalji pozitivan razvoj situacije u BiH, kao i za iskustva Vijeća sigurnosti u međunarodnoj intervennciji... (govor objavljen u cjelosti)

Predsjedavajući,

Ekselencije, G. Visoki Predstavniče,

Dame i gospodo,

Ovo je moje treće i posljednje obraćanje u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u izbornom mandatu koji zavrsavamo. Dozvolićete mi zato da, osim osvrta na period o kojem se danas podnosi izvještaj podsjetim i na ono što je Vijeće ministara pod mojim vođstvom uradilo i promjenilo u BiH u protekle četiri godine. Želim, takođe, iskoristiti ovu priliku da s vama podijelim i neke od lekcija naučenih u prethodnom periodu, a što smatram značajnim za dalji pozitivan razvoj situacije u Bosni i Hercegovini, kao i za iskustvo Vijeća sigurnosti u medjunarodnoj intervenciji. Ne smatram da je potrebno da ponavljam ono što je Visoki predstavnik već precizno elaborirao, ali svakako želim vašu pažnju skrenuti i na neka drugačija tumačenja dešavanja u BiH.


Četiri godine ranije Ured visokog predstavnika pripremao je i kontrolirao kako donošenje zakona tako i svih političkih procesa unutar Bosne i Hercegovine sa mogućnošću smijenjivanja i udaljavanja sa izvršnih pozicija onih koji su usporavali ili onemogućavali implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Izborna pobjeda „nacionalista“, kako nas je stigmatizirala međunarodna zajednica, izazvala je razočarenje i veliku rezerviranost u međunarodnim krugovima. Usprkos tome, a na osnovu tadašnjih izbornih obećanja svih, bilo je moguće napraviti jedinstvenu platformu djelovanja – euro-atlanska perspektiva BiH tj. njeno buduće članstvo u EU i NATO-u postala je programski prioritet vlade. Kao prvi nerotirajući, full-time predsjedavajući Vijeća ministara ponudio sam ovakav program partnerima u vlasti i


građanima, ali i međunarodnim partnerima u BiH objedinjenim pod okriljem OHR-a. Jedan od najvećih izazova tog trenutka svakako je bila sveprisutna skepsa u pogledu naših mogućnosti sudjelovanja u takvim procesima.

Moram priznati da je ubrzo potom potvrđena ispravnost našeg prioritiziranja jer je par mjeseci kasnije EU na historijskom solunskom samitu potvrdila europsku perspektivu BiH i ostalih zemalja Balkana. To je svakako dalo i dodatni vjetar u jedra našim nastojanjima.

Svaki pokušaj sprovođenja korjenitih reformi bilo kojeg sektora kojima se vlade bave, svugdje u svijetu predstavlja ogromne izazove, pa i otpore. Reforme sektora odbrane, obavještajnih službi, poreskog ili carinskog sistema, korporativnog upravljanja i slično, svakako predstavljaju moru svakom šefu vlade ukoliko se dešavaju za vrijeme njegovog mandata. Ono što se desilo u BiH svakako je slučaj bez presedana – otvorili smo reformsku Pandorinu kutiju i krenuli, beskompromisno, zajedno s entitetskim vladama putem standardiziranja i harmoniziranja BiH s općeprihvaćenim međunarodnim, napose euro-atlanskim standardima.

Uslijedili su konkretni dokazi naše posvećenosti vođenju procesa za Bosnu i Hercegovinu – najprije, dobivanjem pozitivne studije izvodljivosti krajem 2003. Studija izvodljivosti je odredila uslove koje smo morali ispuniti da bi započeli pregovore o SAA. U samoinicijativno skraćenom roku od šest mjeseci usvojeno je 46 nova zakona i ustanovljeno 27 novih institucija na državnim nivou kako bi odgovorili na zahtjev EU o značajnom napretku u 16 fokusiranih društvenih oblasti.

Ono na što sam posebno ponosan je činjenica da niti jedan od tih zakona, suprotno dotadašnjoj praksi, nije donešen niti nametnut od strane Visokog predstavnika. Iako je i sam broj zakona značajan uspjeh, stvarni se uspjeh može realno sagledati i objektivno



valorizirati tek kad se shvati da su ti zakonski projekti osigurali puno instituiranje državnih ovlasti/kompetencija u ključnim sektorima.

Uspostavljen je jedinstven ekonomski prostor, objedinjene dvije carinske uprave u jednu, a od 01.01. ove godine i jedinstvena stopa PDV čime je eliminiran veliki dio ekonomije zarobljene u «sivoj zoni» i premašeni predviđeni državni prihodi. Posljednje dvije godine zabilježen je kontinuiran rast nivoa stranih direktnih ulaganja, a kao ilustraciju uspjeha na planu ekonomije, GDP je takođe rastao rekordnom stopom od 6%, u regionu.
Ništa manje značajno je i objedinjavanje entitetskih obavještajnih službi, koje su, po prvi put u historiji, profunkcionirale pod punim demokratskim parlamentarnim nadzorom i u skladu s općeprihvaćenim europskim standardima ovakvih službi.
Bosna i Hercegovina ispunila je u potpunosti i sve tehničke uvjete za priključivanje PfP-u, ali je pozitivna politička odluka izostala. Moram napomenuti da je reforma u oblasti odbrane podrazumijevala ne samo objedinjavanje entitetskih vojski i ministarstava odbrane pod jedinstvenu komandu i parlamenarnu kontrolu, već i reduciranje oružanih snaga za cijelu trećinu.
Reformom pravosuđa uspostavljeni su Tužilaštvo i Sud BiH, a Visoko sudsko i tužilačko vijeće, zaduženo je za uspostavu vladavine prava širom cijele BiH u skladu s međunarodnim standardima. Bosna i Hercegovina prva je zemlja u regiji koja je zadovoljila međunarodne standarde za procesuiranje ratnih zločina. Državno vijeće za ratne zločine djeluje u skladu s najboljim međunarodnim praksama uz optimalne tehničke uvjete i već je preuzelo nekoliko slučajeva čije se procesuiranje trebalo desiti pred Haškim tirbunalom.)
Ukratko, Bosna i Hercegovina je za tri i po godine prešla put od zemlje neizvjesne budućnosti, okupirane sporom ili nedovoljnom implementacijom Dejtonskog mirovnog sporazuma, do zemlje koja s
kredibilnim znanjem i sopstvenim kapacitetima ulazi u proces ugovornog reguliranja odnosa s EU.

Vodeći reformske akcije s akcentom na euro-atlantsku orijentaciju, Vijeće ministara omogućilo je građanima, ali i međunarodnoj zajednici da 2005. godinu ne obilježe isključivo kao desetogodišnjicu najvećeg masakra na europskom tlu od II svjetskog rata, genocida u Srebrenici, niti samo kao desetogodišnjicu zaustavljanja rata u BiH potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, već i kao godinu u kojoj smo 25. novembra nepovratno zatvorili vrata već klaustrofobičnoj fazi Dejtona i započeli „briselsku“ eru otpočinjanjem pregovora o Ugovoru o stabilizaciji i asocijaciji s EU.

Predsjedavajući,

Ekselencije,

Dame i gospodo,

Procesi koje smo vodili duže od tri i po godine imali su svoje uspone i padove, ali je ključna poluga u ostvarivanju zadatih ciljeva bila saradnja državne i dvije entitetske vlade.

Najveći izazov bila je upravo treća i, čini se fatalna, vlada u RS-u koja
je, umjesto podstreka za finaliziranje ispunjavanja uvjeta za potpisivanje SAA, zaustavila sve reformske procese, sve i jedan, unilateralno odustala od prethodno postignutih dogovora, zaprijetila vraćanjem već transferiranih nadležnosti na entitetski nivo i odlučila da svojom iracionalnom, retrogradnom politikom kao taoca drži cijelu zemlju. Ponašanje Vlade RS, odbijanje ispunjavanja preuzetih obaveza, bahato i agresivno kršenje zakona u borbi s neistomišljenicima, otvoreno izazivanje i ponižavanje i izrugivanje međunarodnoj zajednici i njenim predstavnicima radikalno je promjenilo atmosferu u zemlji. Na pragu uspjeha, u samom finalu, nakon toliko vremena održavanja pozitivnog kursa bilo je dovoljno
nekoliko mjeseci opstrukcije da sve stane i bude dovedeno u pitanje.

Izvještaj dr. Švarc-Šilinga vrlo je detaljan i precizan, ali politički korektno diplomatski uobličen. Svi pozitivni procesi u zemlji su blokirani od strane Vlade RS. Nerado ovo govorim i dosadašnje me iskustvo uči da imam razloga da sumnjam da ćete ove riječi shvatiti krajnje ozbiljno, ukoliko ih sam Visoki predstavnik ne potvrdi, ali sam obavezan ovu frustraciju podijeliti s vama - međunarodna zajednica i Ured visokog predstavnika u BiH odlučili su zažmiriti na jedno oko, svrstavajući očigledne separatističke namjere u ambijent bezopasne predizborne retorike.

Potpuno je neshvatljivo da međunarodna zajednica nije prepoznala da stvarni scenarij sponzoriran iz Beograda samo, istina vrlo zgodno i povoljno za glavnog aktera, koincidira s općim izborima u BiH. Vlada RS i njen premijer motivirani su potrebom da se procesi u BiH zaustave do onog momenta dok Srbija ne bude u stanju početi ispunjavati svoje obaveze i nastaviti pregovore o SAA. Iako našim istočnim susjedima želim svaki uspjeh u transformaciji društva ka demokraciji i na europskom putu, jer to u poptunosti služi interesima moje zemlje, u ovom je trenutku vrlo neizvjesno kada ce eventualno Srbija napraviti korak naprijed.

Međunarodna zajednica spremna je tolerirati takvu retoriku i opravdavati je, sve dok je samo retorika, kako kažu njeni predstavnici, ignorirajći dobro poznati činjenični slijed da retorika stvara atmosferu čije posljedice je kasnije teško otkloniti. Svaki dan je bitan za budućnost BiH i ne mislim da je ispravno dozvoliti dalje gubljenje vremena. Vlada RS i njeni politički sponzori, takođe, su toga svjesni i na svaki mogući način želi ukrasti vrijeme BiH. Sada nakon SNSD-ove ubjedljive izborne pobjede u RS-u, opstrukcija se nastavlja, a njihov predsjednik Dodik u post-izborni život zemlje ponovo uvodi vokabular prijetnji i ucjena, što smo ostavili iza sebe u 90-im.

Rizikujući da izgubim vašu pažnju, moram istaći da regionalna politika prešutnog, ali destruktivnog razumjevanja za Srbiju koja je navodno „izgubila“ Crnu Goru i „kojoj se otima Kosovo“, direktno podržava i doprinosi blokadi procesa u BiH.

Da bi situacija bila još komplikovanija i nepovoljnija pobrinulo se Vijeće za implementaciju mira donošenjem i objavljivanjem odluke o transformaciji OHR-a. Pokrenuti i realizirani reformski procesi i realna perspektiva potpisivanja Ugovora o stabilizaciji i asocijaciji s
EU, direktno su omogućili stvaranje uvjeta za razmišljanja o transformiranju mandata Ureda visokog predstavnika u Ured specijalnog predstavnika EU čija osnova aktivnosti više neće biti klaustrofobični i nedostatni dejtonski okvir, već Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju s EU.

Ja lično, a i vi ste tome svjedoci tokom proteklih godina, pripadam onoj grupi bh. političara koji su se dosljedno zalagali za preuzimanje pune odgovornosti za vođenje procesa u zemlji od strane domaćih vlasti i transformiranje i prilagođavanje mandata međunarodne zajednice u BiH potrebama same zemlje. Molim vas, stoga, da ovo upozorenje shvatite krajnje ozbiljno jer je isuviše značajno za stabilnu budućnost BiH i jer je razvoj događaja u BiH i regionu posljednjih mjeseci već ukazuje na to da je tajming donošenja odluke o transformiranju OHR-a i njeno objavljivanje bilo pogrešno.

Transformacija Ureda Visokog predstavnika u Ured Specijalnog predstavnika EU (OHR u EUSR) NE SMIJE započeti ukoliko Bosna i Hercegovina i njene nove vlasti ne budu spremne za potpisivanje SAA tj. ne budu u stanju ispuniti očekivane uvjete. Jednostavno, to je krajnji test zrelosti političkih snaga u BiH i spremnosti za samostalno vođenje procesa. Ukoliko taj test ne položimo, jasno je da je ukupna
politička situacija u zemlji takva da zahtijeva intenzivno prisustvo Visokog predstavnika u formi kakva nam je već dugi niz godina poznata. Po ovom pitanju ne se smije nam se desiti greška koju ćemo tek konstatirati nešto kasnije jer takvom pogreškom možemo dovesti u pitanje uspjeh cjelokupne misije OHR-a.

Takođe, ozbiljno se mora razmotriti činjenica da bez poptisanog SAA, kao odgovarajućeg međunarodno-pravnog okvira za mandat EUSR-a, misija EUSR-a ostaje u pravnom vakuumu – slično europskim promatračkim misijama početkom 90-ih. To nije situacija koja nam se smije ponoviti.

U svakoj zemlji, za svaku demokraciju, izbori predstavljaju svojevrstan izazov i test zrelosti političkog sistema i društva u cjelini. Država je (po prvi puta) potpuno samostalno organizirala i finansirala i provela opće izbore i mislim da svakako možemo biti zadovoljni procesom. Za razliku od većine drugih tranzicionih zemalja u kojima su reformske vlade gubile na izborima, BiH je pokazala da još uvijek nije zahvaćena sindromom „zamora od reformi“ i da je reformski kurs kakav smo imali dobio podršku za nastavak u naredne 4 godine.

Obzirom na neke od izazova na koje sam vam posebno želio skrenuti pažnju, veoma je značajno da se u BiH u što skorije vrijeme formiraju nove vlasti, formirane na platformi brzog realiziranja euro-atlantskih integracija koja najbolje i najpoptunije predstavlja interese svih građana BiH, ali i stabilnosti zemlje i regiona u cjelini. Mislim i da poruke naših međunarodnih prijatelja treba da odražavaju takav stav.

Ne mogu završiti ovo izlaganje a da se još jednom ne vratim na pitanje o kojem smo više puta razgovarali - grešku počinjenu u BiH prema policajcima kojima je u procesu certifikacije od strane UN-ovog IPTF-a uskraćeno jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na žalbu. Na osnovu dosadašnjih aktivnosti koje je podržao i Visoki predstavnik i razgovora na ovu temu, uvjeren sam, dijelimo mišljenje da onemogućavanje prava na žalbu predstavlja opasan presedan koji kompromitira cjelokupan angažman međunarodne zajednice na osiguranju vladavine prava, principa koji se već 60 godina promovira pod ovim krovom. Zahvaljujem vam se na pokazanom razumjevanju i vjerujem da smo konačno veoma blizu postizanja odgovarajućeg rješenja za ovo kompleksno pitanje. Još jednom vas želim zamoliti da omogućite finaliziranje ovo procesa što je prije moguće.

Predsjedavajući,

Ekselencije,

Dame i gospodo,

Nadam se da ćete uzeti u obzir intervencije iz mog današnjeg izlaganja. Dozvolite mi da vam se na kraju zahvalim na saradnji koju smo imali u proteklom periodu.

(kraj)